Berlin, Božić, Bsarma

Dakle, odlučila sam početi ugošćavati couchsurfere. A sve zbog našeg iskustva iz Berlina.

Nema boljeg upoznavanja grada od spavanja u stanu lokalca. Vidiš kako iznutra izgledaju zgrade i upoznaš način života. Naš couchsurfer je u posljednji tren ugostio nas četiri. Došle smo kod njega par minuta poslije ponoći, čekao nas je i napravio večeru u to doba. Večeru uz svijeće i vino.

Sutradan nam je isto tako pripremio doručak (ovaj put smo i mi sudjelovale u kupovini hrane i pripremi) uz svijeće, a zatim crtao mape, gdje možemo i trebamo da idemo. Potom nas je odveo na Alexanderplatz samo da nam pokaže gdje je turistička grupa koju nam je preporučio, a zatim se vratio kući. Mi smo nakon 20 minuta slušanja dosadnih tipičnih turističkih činjenica skontali da je u pitanju historijska grupa, a ne alternativni Berlin.

Sutradan smo mi kuhale za našeg ugostitelja, hurmašice su ispale tako-tako, ali nadam se da su se pojele nakon što smo mi otišli. U svoj strci frci (jer samo dva dana u Berlinu, nije dovoljno) ja sam uspjela da provedem vrijeme i sa svojim najboljim prijateljem koji se nekim čudom našao tu u isto vrijeme. Pozvala sam i njega na kolač kod našeg couchsurfera, a on ga je dočekao kao vlastitog gosta, sjeo, popričao, dao mu nekih savjeta oko Hamburga, a kad smo krenuli izaći, ispratio nas je i lijepo se pozdravio s njim.

I dalje mi je nevjerovatno koliko ljudi mogu biti gostoljubivi i divni. Ja mislim da nikad neću dostići taj nivo. Za početak, nisam kuhala prvom couchsurferu kojeg sam ugostila. Ali bar u pola da pružim, bit će dovoljno. Ima neka čar u tom davanju, a i primanju – primanje te inspiriše da daješ još više.

Badnjak provodim kod prijateljice i njene rodbine u Audruicq-u, a Božić kod druge prijateljice u Calaisu. Danas sam skuhala sarmu koja je savršena. Rekli su mi da neću naći glavicu kiselog kupusa u Francuskoj. Ne znaju oni da u našem Wazzemesu ima svega, Lille je kralj svijeta.

Moja sarma