Jedan od onih dana…

…kad završiš u skvotu sa sedam ovisnika, podijeliš im materijal, a onda dvojica uzmu folije i počnu da ganjaju zmaja.

Malo sam se nadrogirala. Znatiželja mi nije dala da se odaljim, gledala sam zadržavajući dah, ali u neko doba sam morala prodisati i udahnula sam koji dim heroina. Ništa posebno :p.

 

Da zabilježim i ove momente

Imam 27 godina i ponašam se kao dijete. Sve će ovo jednog dana proći i možda se neću ni sjećati ovih momenata jer se ništa bitno ne dešava na površini. Sve je u meni.

Kažem danas u šali cimeru da idem s prijateljicom u gay bar, tražiti nju. Ni na kraj mi pameti nije bilo da će ona sjediti, blizu ulaza. Čim sam bacila pogled na bar, prepoznala sam njenu kosu, naušnicu i način na koji sjedi. Instinkt me je doveo pred nju. I instinkt me natjerao da produžim, da ne uđem. Vjerovatno je sve u mojoj glavi, ali imam osjećaj da bi momenat mog ulaska u jedini lezbijski bar u gradu promijenio čitav naš odnos i atmosferu na mojoj praksi. Nisam sigurna na bolje ili na gore, to sad nije ni važno. Važno je samo da sam iznutra podijeljena, između želje da napravim neku ludost, da joj se nasmiješim značajno i pogledam je duboko duboko, i s druge strane straha od neprofesionalnosti, straha od toga da će me izbjegavati za vrijeme prakse i da ću izgubiti mogućnost da mnogo naučim, s obzirom da me njeno iskustvo, pristup, znanje i vrijednosti oduševljavaju.

Na terenu sam koji uopšte ne poznajem i osjećam se baš nekako čudno i zbunjeno.

Svaki dan u svakom pogledu sve više napredujem

Kontam ovih dana kako sam unaprijedila francuski. Razumijem one ovisnike bez zuba, ljudi me hvale kako dobro pričam itd.

Danas sam bila na sastanku organizacija koje se bave programom smanjenja štete u Lillu, To mi je ostvarenje jednog malog sna. Sjedim tako, preko puta osobe zbog koje se crvenim konstantno, gleda me i podupire u predstavljanju mog istraživanja. I sve to ide super, pričam ja to dobro, i onda kažem umjesto inhale (izgovara se inal) anal… Srećom, smijali su se umjesto da me gledaju sažaljivo. Ja nisam znala dal da se smijem ili da oplačem. Od smijeha opet. Uspjela sam pred dvadesetak ljudi koje sam htjela impresionirati reći takvu glupost.

I sigurna sam da to nije kraj mojih zgoda i nezgoda.

Da mi je

Kažem cimerici neki dan da mi je da se zaljubim, pa makar i nesretno. Tri dana poslije, skoro se zaljubila, nesretno. Sad svaki dan na praksu idem s leptirićima u stomaku, pazim gdje i kako gledam, da mi se ne pročita na licu šta, zacrvenim se malo tu i tamo i tako… U pm i želje koje se ostvaruju.

carol1

Ono kad

…svaki dan voliš svoje cimere sve više, al ti idu na živce nevjerovatno. Recimo, cimerka krma već treći dan što smo joj rekli da se osjeti dim od cigareta kad puše na prozoru neki njeni posjetitelji. Shvatila je to kao atak ne sebe i svoju ličnost, što eto, ide s njenih 20 godina, mladost, ludost, mi je sputavamo itd. I još sam ja nešto rekla umjesto nje, pa se ona naljutila, pa sam joj se izvinila i rekla da je u pravu, što i fakat jeste. Međutim, evo već treći dan kako sam ja ljubazna, tj. svi smo ljubazni s njom, a ona ono procijedi neki osmijeh i konta to je to. E pa sa mnom nije, danas je moja granica pređena. Vratim se s pijace, kažem Ca va, kaže ona ca va. Reko i ja isto ca va (pošto je red da se pita i druga osoba kako je, jel). Pokupi stvari i ode u svoju sobu. E pa neka. Brate, il reci ako ti šta smeta, il budi normalna, ne mogu ja ovih psiholoških igrica. Prošle sedmice mi je druga cimerka to pokušala, pokupila sam ja tad stvari i izašla iz kuće dok se ona nije unormalila.

Sinoć izađem s ovim cimerima koji su u paru (ljubavnom). Nije skinuo ruke čitavu večer s nje. Ja sve kontam do mene je, ja preosjetljiva, meni bez razloga to smeta. Al to maženje po ruci, ljubi joj rame, dira je po butini… Da ne pričam da je plan bio da oni poslije koncerta idu u praznu kuću njegovih roditelja na romantičnu večer (čitaj seks bez suzdržavanja s obzirom da se u našem stanu sve čuje, pa nisu najslobodniji što se toga tiče), tako da je meni sve to izgledalo kao uvertura što je činilo, pored toga što se osjećam kao da im držim svijeću, da se osjećam još i baš neugodno.

Mimo toga, super su oni meni i volim ih.