Biti ”au chomage” iliti nezaposlen je stanje koje vrlo lako vodi u depresiju. Od diplomiranja ja loše spavam, imam kamen u želudcu konstantno i lako se iziritiram. Kako dani prolaze, meni je samo u glavi da je to bio još jedan bez posla. A život ovdje skup. Po nesreći se nakupi još otežavajućih okolnosti poput ukidanja novčane pomoći za smještaj jer mi je istekla boravišna viza (pa sad to čekam ponovo s drugim pasošem s kojim mi ne treba viza), boravišna taksa koja košta nekoliko stotina eura, zdravstveno koje nikako da mi refundiraju jer su nesposobni, istekla mi pretplata za biciklo, a i to košta itd… Tako da sam sad siromaško u Lillu, ne izlazim puno, jedem po studentski i borim se protiv stresa, sve to dok tražim posao. Srećom, pretplata za kino mi nije istekla, pa bar mogu film pogledati besplatno na velikom ekranu.

Da bih se izborila sa stresom, a u isto vrijeme smanjila celulit i malo se uobličila (skontah u dvadesetsedmoj da biti mršav ne znači i biti lijepo oblikovan), počela sam da vježbam s cimerkom. Ima ona taj neki program od 6 sedmica koji stalno počinješ iznova. Zabavno nam je, smijemo se, uglavnom se smijemo meni jer ja pojma nemam o vježbanju i kako to funkcioniše. Neki dan sam skontala da možeš da navježbaš tanak struk. Ja kontala to prirodno, ako ga nemaš, nemaš… Sinoć sam trčala prvi put u životu. Baš je onako šega, ti trčkaraš pored ljudi i čudno ti, a njima nije, a ti ne znaš gdje ćeš s rukama i sve ti Phoebe i Rachel u glavi kad se Rachel stidi što trči s Phoebe jer ova mlatara rukama i nogama na sve strane. Htjedoh i ja tako, al već od običnog trčanja me sve zaboljelo, a ne još i da mlataram lijevo i desno.

Neku noć sam sanjala da radim vježbe za guzu. Inače, zanimljivo je da sve što radimo za taj dio tijela, ja ne osjetim gdje treba. Il ne radim dobro ili je to zato što nemam pozadinu. TBC 😀

 

tumblr_ogb5jdjksd1qgrualo1_500

Što sam nekad imala odbojnost prema yogi

 

 

Advertisements

Vrt

Hiljade i hiljade godina
Neće biti dovoljno
Da iskažu
Onaj tren vječnosti
Kad si me poljubila
Kad sam te poljubio
Onoga svijetlog jutra
U parku Monsuri u Parizu
Na zemlji
Koja se u zvijezde računa.

Tražio mi je da mu je pročitam na bosanskom. Onda sam je prevela na loš francuski (proći će još godine i godine kada će moj francuski biti savršen kao Prevertov). A onda me je poljubio.

tumblr_oa5egbyma21sbitwxo1_500