Uči mi momak bosanski, pokoju riječ s vremena na vrijeme. Ima i neku knjigu na francuskom o postratnoj Bosni, sve sa slikama, pa me pita jel bob staza još uvijek tamo i možemo li je posjetiti. Pričala sam mu i o Republici Srpskoj, pokazivala Seku Aleksić i prevodila mu njene tekstove – onaj što se ona nešto brine da se napije jer ako se napije prevarit će ga s njim, pa će on sutra da priča da takvu nikad nije imao. Slušao je i Vutrospektivu od Majabe i čak hvatao pokoju riječ tu. Objasnila sam mu zašto ponekad kažemo sabah i šejtan jer smo slušali Lutku s naslovne strane s albuma Dok čekaš sabah sa šejtanom. Dala sam mu da čita neki blog jer treba još uvijek da navježba da prepozna iz prve ž, č, ć, dž i đ i da čita onako kako se piše jer ponekad umjesto c kaže k. Uglavnom, hvata on tako sa mnom riječi, nekad i sam, i onda slaže rečenice. Kaže sinoć “Ja sam narcisoidan. Volim me”. Hoda danas po stanu i viče “Volim Republika Srpska. Ja sam nacionalista”. Srce mi je veliko kad mi u poruci napiše Ljubim te puno. Sinoć nakon nekog pretužnog filma se umalo ne rasplakah kad mi je objasnio da želi da nauči bosanski jer me tako može još bolje upoznati.

Kako da ga čovjek ne zavoli?

Advertisements

2 thoughts on “

  1. Pa slatkooo, ovo je najbolje “Ja sam narcisoidan. Volim me” 😀
    Nominovana si na mom blogu za Versatile Blogger Award, pa ako želiš možeš da širiš dalje 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s