Ne znam jesam li više uzbuđena što ću njega vidjeti nakon dvije sedmice, ili što sam nam upravo pronašla šta ćemo da radimo u subotu, iako je skupo. Koncert, teatar, kabare : slušaj i gledaj.

 

Advertisements

Ljubav u Montpellieru

U jednom trenutku sam rekla – da sam zamišljala najbolji mogući scenario, ne bi bio ovakav, ne bih vjerovala da ću živjeti što živim.

Počela sam ozbiljno da razmišljam da li vrijedi živjeti u Lillu. Jeste, ljudi su super, koncerti, pozorišta, izložbe, pojesti, popiti… Ali brate, sunce, sunce je život. Sunce i plavo nebo. Melatonin. Vitamin D. More. Eto, more i ne mora, ali ako bi moglo, neka i mora…

Maštala sam da provedem godinu dana života u Montpellieru nekada, sada mi se to ponovo počinje motati po glavi nakon što sam prošetala njegovim ulicama i posjetila njegov dom gdje je odrastao, igrao se, izlazio, pušio prve cigarete. Uz svo ono zelenilo, plavetnilo i sunce, nije ni čudo što mi je ovako nježan, drag, strpljiv i mazan.

Plakala sam jutros na aerodromu. Nije prvi put da ga ne vidim dvije sedmice, ali imam osjećaj da je sad najteže jer se ne vraća meni, u moj grad. A ostavih ga u onoj toplini i vratih se u 14 stepeni, kišu i sivilo. Pokušavam da dokučim sve topline što su mi se još više rasplamsale u srcu i da kroz njih gledam oko sebe.

18386814_1047604078705639_1842427463_n

Kad više nemam nekog da me čeka u krevetu poslije posla, vraćam se u 6 ujutro i ne mogu da spavam i dalje. Osjećam prazninu u ovom gradu znajući da on više tu ne živi. Da ga neću moći zagrliti kad mi prahne ili sušiti suze na njegovom ramenu svaki put kad sam tužna…

Ali hej, hajmo pozitivno. Brisel je genijalan i živjeti između njega i Lilla će biti jedna divna avantura. Zajedno ćemo da upoznamo novi grad i da uživamo u udobnosti grada koji poznajemo i volimo, u isto vrijeme.

A sada – Motpellier, more, sunce, on, njegova familija i prijatelji.

Jebote, ja samo o njemu pišem na ovom blogu.