Ljubav u Montpellieru

U jednom trenutku sam rekla – da sam zamišljala najbolji mogući scenario, ne bi bio ovakav, ne bih vjerovala da ću živjeti što živim.

Počela sam ozbiljno da razmišljam da li vrijedi živjeti u Lillu. Jeste, ljudi su super, koncerti, pozorišta, izložbe, pojesti, popiti… Ali brate, sunce, sunce je život. Sunce i plavo nebo. Melatonin. Vitamin D. More. Eto, more i ne mora, ali ako bi moglo, neka i mora…

Maštala sam da provedem godinu dana života u Montpellieru nekada, sada mi se to ponovo počinje motati po glavi nakon što sam prošetala njegovim ulicama i posjetila njegov dom gdje je odrastao, igrao se, izlazio, pušio prve cigarete. Uz svo ono zelenilo, plavetnilo i sunce, nije ni čudo što mi je ovako nježan, drag, strpljiv i mazan.

Plakala sam jutros na aerodromu. Nije prvi put da ga ne vidim dvije sedmice, ali imam osjećaj da je sad najteže jer se ne vraća meni, u moj grad. A ostavih ga u onoj toplini i vratih se u 14 stepeni, kišu i sivilo. Pokušavam da dokučim sve topline što su mi se još više rasplamsale u srcu i da kroz njih gledam oko sebe.

18386814_1047604078705639_1842427463_n

Advertisements

One thought on “Ljubav u Montpellieru

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s