o trendovima

Nikad više trendova nego u posljednje vrijeme imam osjećaj. Ili – nikad više pomame za trendovima. I iako mi se poneki sviđaju, kad vidim količinu toga i kad to vidim na svakom koraku, ubije mi ikakvu želju da to stavim na sebe.

Prvo su izašle ogrlice uz vrat, devedesete i to. Odeš u shopping centar, mali malion ovakvih i onakvih.

Onda vez, cvijeće, leptiri, na torbama, košuljama, majicama, jaknama, cipelama, gaćama i grudnjacima čak! Imam dvije košulje, jedna mi je poklonjena, drugu kupih prije nego mi se sve to smučilo. I ne nosam je. Jer sekretarica na mom poslu koja mi može biti majka ima skoro istu – iz druge prodavnice, ali skoro identičnu!

E da, zapravo ta košulja je miks dva trenda – vez i svijetlo plavo bijele linije. Svaka druga majica ima te linije, zajedno sa onim trapez rukavima.

Flamingo mi je bio sladak u početku. Sad mi se malo povraća od njega. Kaktusi su također na svakom koraku. Meni se sviđaju samo oni pravi.

Sad su rasprodaje, a meni se ništa ne sviđa. Srećom. Osim što ću po Parizu i Briselu da tražim second handove, to mi je jedina nada.

 

Brisel

Imam ja neku lošu nafaku s Briselom i mobitelima. Prvi put kad sam ga posjetila, pokušali su mi ga ukrasti u parku u sred bijela dana, a zatim sam ga drugi dan zaboravila u parku i morala tražiti po kafićima internet da bih se dogovorila gdje i kad da se nađem s couchsurferom kod kojeg sam spavala…

I evo, posljednji put, tj. prvi put kod momka otkako se preselio. Kuća s baštom, roštilj, spremamo se da izađemo, svratim u wc, skinem hlače i blop – telefon u wc šolji… Mrtav.

Usro mi se u ćejf.