svrbi me dlan da pišem o ovim danima, da se prisjećam neked kad dani budu ljepši ovog perioda.

ja u baru ne mogu više. prvo, sve se izmijenjalo, neki novi šefovi govna umjesto mojih starih genijalnih, sve se okrenulo na biznis, kako prodati više pića i skuplja pića (a ja uvijek kažem e imamo to i to, al malo ti je skuplje), kako prodati manje sira za veće pare (a ja režem one debele kriške, ne mogu protiv sebe, ja sam tako odgojena) itd. pa šefica koja gleda kako da ti pokaže da je ona šefica. a iza leđa priča o tebi kako si ovakav ili onakav, ali iskreno, radim isto za nju, pa se ne opterećujem.

sad bih kao trebala potpisati ugovor na neodređeno… ne želim, a ne mogu reći ne jer kontam da mogu izgubiti posao. trenutno si to ne mogu priuštiti sa 7h sedmično kao psiholog. s druge strane, intervjui se redaju, ali me blokira što nemam ni vozačku ni auto. inače već vidim da bih sljedeći mjesec selila u pariz kod njega i počinjala novi posao. imam osjećaj da bih tamo mogla raditi u baru i da bi sve bilo lakše jer bih znala da me on čeka u krevetu kad se vratim kući. nestrpljenje me satra. umjesto da sam sretna što ga imam, nekad sam još očajnija jer smo u drugim gradovima i jer sam blokirana ovdje trenutno.

sjećam se kad sam se u sarajevu osjećala blokirana. ali ovdje je ipak malo drugačije, imam nadu, imam mogućnost, i radim na tome, doći će to na svoje polako. samo kad se sjetim biroa… u onoj zgradi, sumorni uredi, sumorni ljudi, i osjećaj da to ništa ne vrijedi, da radiš neku papirologiju samo da bi država dala privid da je država… ovdje su mi svi prevozi do mjesta gdje mi je intervju plaćeni. sendvič isto tako. a ako se budem selila u pariz, plaćaju i selidbu. sad ganjam i vozačku ako mi mogu finansirati. i tako…

željela bih da čitam neku knjigu, dobru, a da nije o psihologiji. posljednje što mi je konstantno okupiralo pažnju bila je jane eyre. kad imam takvu knjigu, ujutro mi je lakše ustati, popiti čaj i čitati u dnevnom, i navečer leći i ne gledati serije prije spavanja jer me knjiga čeka. gledam njega, on samo guta knjige oko sebe. zanimljivo, nezanimljivo, on to čitucka.

volim ga.

 

Advertisements

O Balkancima u Lillu i mojoj naivnosti

Neki Rus mi rekao da ima prijatelja Bosanca, kažem ja njemu pa dovedi ga, kaže ima ženu… Šta me briga što ima ili nema ženu, konju jedan. I dovede ga. Onaj dan kad mi je doš’o u bar i rekao ”daj dvije pive” meni srce k’o tepsija bilo. Šef vidio meni drago, poslao me na pauzu da popijem pivu s njim. Ispričamo se, što je on u Lillu, što sam ja, on žena Ruskinja, djeca, ja momak Francuz. Razmijenimo brojeve ko da se vidimo s vremena na vrijeme, kaže hoćel ti momak biti ljubomoran. Meni se još lampice ne pale. E onda su počele poruke, te jel se beba probudila, te jel beba to spava, pa javi se molim te, ja sve naivno kontam ma on to meni očinski, ipak otac dvoje djece, jel. Dok me nije medom nazvao rano izjutra i tu sam rekla – jebo te i medo i beba i konj i Bosanac u Lillu, nek je deset puta Bosanac i jedan jedini ovdje, govno je od čovjeka i muškarac koji misli svojim kurcem.

Ja se izvinjavam na ovom vokabularu, ali danas mi je sve prekipjelo.

Da nastavim. Ispadne meni mobitel u vodu, slao je on meni neke poruke, ja to nisam mogla pročitati i prestao je, skontao da je pretjerao i da me ne interesuje.

Danas, eh danas. Ustvari, neki dan u hostelu nam Makedonac, ja se obradovala, priča miks makedonskog i našeg. Meni pauza, eto me, rekoh. A dosadan brate nešto, al meni duša da ja uživo vako s nekim naš tabirim. Ispričam ja njemu i kako sam se razočarala oko Bosanca, on umjesto da kaže joo jest pravi je kreten, gleda me onim telećim očima i kaže ”Pa znaš, ti si pravo lijepa”. Meni se lampice još ne pale. Kao eto bil ja s njim izašla sutra, ma ni to, nego da mu dam broj pa eto ako budem htjela, javit ću mu se. Reko haj, i kako sam ja njemu broj dala, e tako se njemu digao, sve se prilijepio za onaj bar i gleda me i kao eto hajde ti sutra sa mnom, reko vidjet ću, a već vidim ono ne da neću, nego bih povratila po tebi sad ovog trenutka. I ne gledam ga, radim, on uporan, haj sad sa mnom izađi malo, na pauzu, haj poslije posla sa mnom, a kad se sutra budiš, ja ono pristojno sve objašnjavam još uvijek, em strpljenje, em sam na radnom mjestu. I nestane negdje, meni laknulo. Onda su počele poruke. Zvat ću te sutra, lijepo spavaj – sutra : šta radiš (ne odgovaram) haj ti si psiholog znaš s ljudima, izađi sa mnom, bit ću ti zanimljiv, šta si odlučila, we’ll only go for a cofee, nothing else. Kosa mi se na glavi digla od te poruke, blok na whatsappu. Danas radim preko dana, on još u hostelu, noge mi se odsjekle. Kao što ne odgovaraš, reko zato što si mi naporan, zato što kad napišeš jednu poruku čekaš da ti osoba odgovori, a ne šalješ još hiljadu novih. On sve ono s osmijehom, aha, dobro dobro. Eto kad budep na pauzi da popijemo nešto, reko neću, kaće hajde, neće ti ništa biti, ignorišem. I ON NIŠTA, HOĆE I DALJE DA PRIČA SA MNOM. Zalijepio se za onaj bar i kako ja nešto radim u blizini njega, tako mu se oči zacakle i nešto mi priča, a ja samo kimnem glavom i svoj posao. Kaže, morat ćeš me gledati čitav dan, reko ja te ne gledam, ti radi šta hoćeš ba. I pet sati mi se razvlači po baru, mijenja mjesta, gleda me, dobacuje. BOLESNO. Krenem kući, dobaci nešto, ja samo preko vrata i sve gledam iza sebe, strah me. Kasnije pogledam na mobitel, poslao poruku na viberu. E reko sad ću da ti jebem mamu, zarad svih muškaraca koji su me maltretirali u baru. I reko, nemaš mrvicu dostojanstva, ne interesuješ me, odbojno mi je tvoje ponašanje, glup si, naporan si, kaže – daj mi priliku da ti pokažem da me varaš. Ponovim ne interesuješ me, i blokiram na viberu. Šalje sms – ja stvarno želim da te vidim, daj mi šansu. I tu popizdim i kažem mu da odjebe i da ću mu pozvati policiju ako nastavi jer je počeo da me maltretira. Kaže izvini nije ništa loše mislio, ode on ujutro u Makedoniju. Ma idi ba u pičku materinu.

I što je najgore, s vremena na vrijeme imam ovakve kretene koji me maltretiraju. Ovo je najekstremniji slučaj do sad, još u trijeznom stanju. I onda se uzme žalit neki muškarac što danas ne može prići ženi i dati joj kompliment. E pa dragi muškarce, ne možeš, zbog tvoje braće muškaraca koji se ponašaju kao najgori ker koji je nanjušio kuju i ne popušta dok je ne siluje. Naravno da ću na svaki kompliment da reagujem držeći distancu jer ako kažem hvala, njemu je to znak da može na silu da me pojebe, jer ja to u dubini svoje duše želim, iako mu pričam o svom momku, koliko sam zaljubljena, i da radim sve da mogu da idem da živim s njim. Ma kakvi to, prilijepi se uz mene (a to mi je radni kolega) jer si oduševljen koliko jezika pričam, kako čitam na ćirilici, i pitaj me jesam li single, jer da jesam, odmah bi se samo tebi prostrla jer ti misliš kako sam dobar ulov, a to što si ti mrtav pijan svaku veče, što si težak ko tuč i što povrh svega imaš curu a lijepiš mi se, to nikom ništa. Jer je tebi bitno da si TI ZAINTERESIRAN, a curu ćeš već milom ili silom da privoliš.

Mrš.

Over and out.

O Džejn Ejr

Kad sam bila mala, imala sam predivnu oslikanu knjigu po imenu Džejn Ejr. Zapravo je to bila skraćena verzija originalne knjige od neki 500, 600 stranica. Verzija za djecu. Nažalost, knjigu sam posudila tadašnjoj najboljoj prijateljici i nikad je više nisam dobila nazad.

DZEJN-EJR-BUNTOVNICA-Sarlota-Bronte_slika_O_62781351

Sada gutam originalnu verziju. Otkako sam u Francuskoj, čitam jako slabo. Ne mogu na francuskom. Engleski ide, naš ide, ali sve što sam počela na francuskom sam ili s mukom završila ili ostavila napola. Nego…

Toliko sam se unijela u ovu knjigu da sam počela da sanjam snove pod njenim utjecajem. Ne bih da spojlam, ali spojlat ću malo – njih dvoje se pred vjenčanje rastave jer ona otkrije njegovu veliku tajnu. I noćas prvo sanjam da nisam više sa svojim momkom, pa kao u knjizi patim, kontam kako ću bez njega, šta da radim od sebe itd. Zatim ide drugi san, s nekim sam drugim momkom koji mi priča kako će da me ženi, ja već zamišljam vjenčanje, planiram ono ženski u glavi, a onda saznam da nisam jedina kojoj to obećava.

Probudila sam se sva slomljena. I nastavila da čitam knjigu.

To be continued… (što se tiče snova, jel)

6_JANE_EYRE_

Sarajevo

Vratila sam se, u svoj novi dom, iz svog bivšeg. Iz sunca u sivilo i 20 stepeni. Svaki put kad proputujem u sunčanije krajeve, shvatim po povratku da ma koliko voljela ovaj grad, mene ovo sivilo ubi. A i činjenica da sam provela deset dana s najboljim prijateljima i roditeljima, a i s njim, mi daje neku volju da se maknem odavde iako sam izgradila nešto, stekla prijatelje i dobila posao na neodređeno od 7 sati sedmično. Ne znam da li me tih 7 sati sedmično može zadržati. Da li me nedostatak njega u mom krevetu svaku noć može s mirom ostaviti u ovom gradu. Svrbe me tabani kao prije. A kad vidim onu minimalnu platu iz kafića još više me zasvrbe…

Provesti 7 dana 24/24 s njim je bilo nešto sasvim novo. Iznenadila sam se svim pozitivnim stranama koje sam otkrila. Kad smo i umorni i iznervirani od vrućine, razumijemo se i pazimo se. S roditeljima je bio predivan, dok sam ja sretno prevodila. I s prijateljima. I na vjenčanju gdje mi je prvi put rekao da me voli, a u pozadini ovo čudo pa mu prevedem i crkavamo od smijeha.

Prva noć u Lillu je neprospavana, užasna, hladna, jutro sivo, ne ustaje mi se iz kreveta, a trebala bih svašta nešto, uključujući traženje posla jer mi je kafića preko glave. Preko glave.

Najbolja prijateljica nam se udaje. Poklonile smo joj putovanje u Pariz. Morale smo prije vjenčanja da provjerimo s njom datume i kupimo kartu. Kaže plakala je. Uzbuđena od svega. Ja sam kuma. Mene to sve stresira, nikad u štiklama nisam hodala, obukla ih jednom za jedno vjenčanje i rekla nikad više jer sam ih skinula nakon par sati i obukla prljave crvene starke. Jučer sam naručila srebrene kožne Vansice. Haljina je možda obična, ali uz njih će biti kul.

Za prijateljicu smo već naručili buket i vijenac, ako bude kao na slici, bit će mnogo lijepa.

Djevojačko je u pripremama. Kažu cure sira i suhog mesa, meni srce ko kuća. Nema toga ovdje, ne priča se o mezi. Priča se o apero, fensi šmensi. A mi ba daj mesa i sira i rakije. I na planinu.

Sutra idemo u šoping da mu kupimo šta će obući na vjenčanje. Da, on je moj plus 1 i dovodim prvi put momka kući. All the way from Brussels. Hoće sve da vidi. Našao sliku Kravica na internetu, kaže idemo tamo. A ja sve govorim može može, znajući da će nam vrijeme proletjeti samo tako i da pola nećemo stići. Uči bosanski, kaže neće uspjeti dovoljno naučiti do avgusta da priča s mojima. A ja mu se smijem, pa meni godine i godine trebale francuski da naučim, on bi to preko noći, krivo mu, pa moram da ga tješim i komplementiram kako je talentovan, kako ima uho i dobar naglasak. Što je istina, ja to od srca.

Ako se ikad budem udavala, našla sam šta će mladoženja da nosi (za mene ćemo lako):

p1b002white-chemise-homme-ml-coeur-rouge-ecusson

Comme des garçons

10913680_4388814_1000

Comme des garçons