Meni se derneci, a sutra mozda opet karanten, strogi, najavljuju. A ja bih da plesem, da se smijem. Prisjecam se ovog ljeta, kad su nas malo pustili da se opustimo, nase pive na terasi poslije posla skoro svaki dan, u nasoj kafani. Mislim na to i place mi se. Kad cemo opet prozivjeti? Hoce li te vakcine sluziti icemu, i ako da, kad ce mi zabosti iglu u misic, malo da prodisem, malo da izmijenim bakterija i prljavstina sa ostalim saputnicima u metrou? Eto, i to mi fali, da kontam kako jedem, a ruke nisam oprala, al da si mislim, ma nema veze, tako se imunitet gradi. Da odmorim malo kozu isusenu od gela, sapuna i vode.

Svega da mi je. Nema, kjafire… (Prilagodila sam si tekst od Stoposto.)

A dotad, testiram komsijske granice s muzikom do daske.