Ja sve kao pokusavam da zapocnem neki blog, na nekim tamo platformama, nadajuci se ponovo dozivjeti onaj davni period kad su se ljudi poznavali po blogu (ne uzivo), komentarisali, podrzavali jedni druge. Ne sjecam se vise koje su to godine bile, 2000. i neke.

Onda pokusam neki na francuskom, pa da pisem o psihologiji, o knjigama i filmovima, ali meni u sustini treba mjesto da zvocam, ono kao nekad sto sam. Pozitivna strana zvocanja na wordpressu je sto niko ne cita, a zvoca mi se o blogu i blogerima.

Odem s vremena na vrijeme na stari blog i protabirim sta se pise, kako razmislja raja, jel se jos uvijek dijelimo na ove i one druge, jel se feminizam malo razvio… Naravno da se svaki put razocaram, malo se pozalim prijatelju blogeru, on kaze ”pa reko sam ti ja kakvo je kod nas stanje, ti meni ne vjerujes”, al nije mi dovoljno.

Nesto su srali po terapijama i psiholozima. I priznajem, buduci da sam psiholog, nisam objektivna. Ne kazem da je psiholog rjesenje za sve, nije. Ali jeste jedan mali pomagac na putu oporavka, ako se dobro sluzimo terapijom i ako imamo dobar odnos s psihoterapeutom. I da, psiholog je cak i za muskarce. Kaze ona neka, eto njoj smijesno sto muskarac ide na terapiju. E pa, da idu malo vise, gdje bi nam kraj bio. Onaj jucer na ulici sto je zamahnuo rukom na mene tri, cetiri puta jer sam se prepala za zenu kojoj je slomio retrovizor na autu i htjela da zovem policiju, da je on na vrijeme skontao da ima problem s kontrolom ljutnje i s mizoginijom generalno, pa otisao malo na terapiju, pa radio malo na tome, ne bih ja sad racunala koliko dana mogu da imam flashbackove i napadaje suza dok si ne dijagnostikujem PTSD. Al neeee, sonjo ide na terapiju, jao, nije dovoljno muskarac, jao jao, smijeeeesno, e ta ce da rodi sina i samo da nastavi lozu nasilnika i toksicnih virilista.

I onda onaj debil, ne volim da koristim tu rijec, ali ne mogu da se suzdrzim, sto mu Hrvati i Srbi u BiH kvare statistiku alkoholicara, da nema njih, haman bi serijet zavladao, i postotak alkoholizma bi se smanjio jer bi se ljudi spasili zahvaljujuci vjeri muslimanskoj. Ili sto mu je kahva bosanski jezik, a kafa nije. Samo ga zamisljam, masnog u potkosulji i vunenim carapama kako tipka jednim prstom po tastaturi, bez ikakvog kompleksa ni zbog svoje inteligencije, ni zbog svog primitivizma, ni nacionalizma, i njega raja gotivi. Jedan dio raje, haj, da ne pretjerujem.

Ili kaze u glavnom gradu Njemacke mrtvilo. Mrdnuo on nije iz svog sela, kaze on zna sa sigurnoscu u Berlinu mrtvilo, a jos i sve skupo, kuku. Jaro, ljudi sele u Berlin da dernece i festaju, klubovi im se otvaraju u petak i ne zatvaraju do nedjelje.

A skoknula sam bila i do hrvatskog blogera, kontala mozda cu tamo naci taj stari duh, i odskocila sam ko oprzena jer i tamo iste price i sranja. Ova jedna napada Slovenku kako se usudila na hrvatskom blogu da napise zahod (na slovenskom zalazak sunca) jer to na hrvatskom znaci toalet. Reko, sta ce tek meni da kaze na ovom hibridnom jeziku sto pisem, ili ako kojim slucajem francuski nekad napisem. Ma otisla, nisam ni zbogom rekla.

Al haj, necemo generalizovati, blog nije reprezentativan, i nije slika naseg drustva i mentaliteta. Peace and love.